Prema saopštenju Evropske komisije, prvi Zakon o omogućavanju definira neophodne uslove da bi se vodik, goriva na bazi vodika ili drugi nosioci energije klasificirali kao obnovljiva goriva nebiološkog porijekla (RFNBO). Prijedlog zakona pojašnjava princip "dodatnosti" vodika utvrđen u Direktivi EU o obnovljivim izvorima energije, što znači da elektrolitičke ćelije koje proizvode vodik moraju biti povezane s novom proizvodnjom električne energije iz obnovljivih izvora. Ovaj princip dodatnosti sada je definiran kao "projekti obnovljive energije koji stupaju u pogon najranije 36 mjeseci prije postrojenja za proizvodnju vodika i njegovih derivata". Cilj principa je osigurati da proizvodnja obnovljivog vodika potiče povećanje količine obnovljive energije dostupne mreži u poređenju s onim što je već dostupno. Na taj način, proizvodnja vodika će podržati dekarbonizaciju i dopuniti napore elektrifikacije, a istovremeno će izbjeći pritisak na proizvodnju električne energije.
Evropska komisija očekuje da će se potražnja za električnom energijom za proizvodnju vodonika povećati do 2030. godine, zahvaljujući masovnoj primjeni velikih elektrolitskih ćelija. Da bi se ostvario cilj REPowerEU-a da do 2030. godine proizvede 10 miliona tona obnovljivog goriva iz nebioloških izvora, EU će trebati oko 500 TWh električne energije iz obnovljivih izvora, što je ekvivalentno 14% ukupne potrošnje energije u EU do tada. Ovaj cilj se ogleda u prijedlogu komisije da se cilj obnovljive energije poveća na 45% do 2030. godine.
Prvi Zakon o omogućavanju također utvrđuje različite načine na koje proizvođači mogu dokazati da obnovljiva električna energija koja se koristi za proizvodnju vodika ispunjava pravilo dodatnosti. Nadalje, uvodi standarde osmišljene kako bi se osiguralo da se obnovljivi vodik proizvodi samo kada i gdje ima dovoljno obnovljive energije (tzv. vremenska i geografska relevantnost). Kako bi se uzele u obzir postojeće investicijske obaveze i kako bi se sektoru omogućilo da se prilagodi novom okviru, pravila će se postepeno uvoditi i osmišljena su tako da s vremenom postanu stroža.
Nacrt zakona o autorizaciji Evropske unije prošle godine zahtijevao je satnu korelaciju između ponude i potrošnje obnovljive električne energije, što znači da bi proizvođači morali svakog sata dokazivati da električna energija korištena u njihovim ćelijama dolazi iz novih obnovljivih izvora.
Evropski parlament je odbacio kontroverznu satnu vezu u septembru 2022. godine nakon što su tijelo EU za trgovinu vodonikom i industrija vodonika, predvođena Vijećem za obnovljivu energiju vodonika, rekli da je neizvodljiva i da će povećati troškove zelenog vodonika u EU.
Ovog puta, prijedlog zakona o autorizaciji komisije kompromituje ova dva stava: proizvođači vodika moći će mjesečno usklađivati svoju proizvodnju vodika s obnovljivom energijom za koju su se prijavili do 1. januara 2030. godine, a nakon toga će prihvatati samo satne veze. Osim toga, pravilo postavlja prelaznu fazu, omogućavajući projektima zelenog vodika koji će biti u funkciji do kraja 2027. godine da budu izuzeti od odredbe o dodatnosti do 2038. godine. Ovaj prelazni period odgovara periodu kada se ćelija širi i ulazi na tržište. Međutim, od 1. jula 2027. godine, države članice imaju mogućnost uvođenja strožih pravila vremenske zavisnosti.
Što se tiče geografske relevantnosti, Zakon navodi da se postrojenja za obnovljive izvore energije i elektrolitičke ćelije koje proizvode vodik smještaju u isto područje tendera, koje se definira kao najveće geografsko područje (obično nacionalna granica) u kojem učesnici na tržištu mogu razmjenjivati energiju bez dodjele kapaciteta. Komisija je saopštila da je to kako bi se osiguralo da ne postoji zagušenje mreže između ćelija koje proizvode obnovljivi vodik i jedinica za obnovljive izvore energije, te da je primjereno zahtijevati da obje jedinice budu u istom području tendera. Ista pravila primjenjuju se i na zeleni vodik uvezen u EU i implementiran putem sheme certifikacije.
Vrijeme objave: 21. februar 2023.